Priče ljudi koji su odabrali selo: Ranije ustajemo, više radimo, više se družimo i kvalitetnije živimo

Da se mladi zbog nemogućnosti pronalaska posla posljednjih nekoliko godina sve češće odlučuju za odlazak na selo tvrdi i Zora Čolović, dipl. inž. polj. iz Centra za razvoj i unapređenje sela Banja Luka.

“Putem podsticaja koje dodjeljujemo, dosta dobro smo upućeni u situaciju vezano za povratak na selo, tako da mogu reći da je ovaj trend evidentan posljednjih pet godina. Najčešće je riječ o mladim ljudima koji su naslijedili imanja od roditelja i rodbine, koji tu već odavno ne žive. Dosta njih je pokrenulo i svoju vlastitu proizvodnju, bilo da je riječ o voćarstvu ili plasteničkoj proizvodnji. Imamo takođe dosta primjera mlađih ljudi koji rade u gradu, ali su nešto organizovali i pokrenuli na selu, tako da im je na kraju nerijetko hobi prerastao u nešto profesionalno”, kaže za Buku Čolović

Dodaje da Centar redovno dodjeljuje podsticajna sredstva za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Uglavnom je riječ  o sredstvima za sufinansiranje voćarske i proizvodnje u zaštićenim prostorima, izgradnje hladnjača i sušara, objekata za uzgoj stoke, nabavku opreme i poljoprivredne mehanizacije  i dr. Trenutno je u toku projekat sufinansiranja nabavke voćnih sadnica, do iznosa od 10 hiljada maraka.

“Ovaj trend povratka na selo sigurno će se nastaviti i u budućnosti. To nam svakodnevno potvrđuje i broj onih koji se informišu o ovoj opciji, zbog beznadežne situacije u gradu i nemogućnosti pronalaska posla. Ipak vjerujem da će i u narednom periodu  glavni razlog povratka selu biti nužda, a ne romantični povratak prirodi”, naglasila je Zora Čolović.

I na kraju možemo zaključiti da se mladi vraćaju na selo, ali u prigradska naselja i pod uslovom da mogu iskoristiti prednosti i gradskog i seoskog života.

Situacija u selima mnogo udaljenijim od gradova posve je drugačija. Ona su zanemarena, u njih se odavno ništa ne ulaže, nerijetko su i bez struje i dobre putne komunikacije sa drugim mjestima, a zimi, kada snijeg zatrpa, dosta ih bude danima odsječeno od ostatka svijeta.

U ovim selima, ako kojim slučajem i imaju školu, one su odavno prazne ili poluprazne. O ambulanti ili pošti da ne govorimo. Pretpostavlja se da samo 30 posto sela u RS ima lokalnu ambulantu, a mještani do najbliže zdravstvene ustanove u prosjeku moraju da pređu više od osam kilometara.

I dok god je situacija takva, ljudi, a posebno oni mlađi, biraće prigradska sela za život i nastojati  zadržati ili pronaći posao u gradu.